4. Korak
Ehinacea za jačanje imunog sustava
Jedna druga studija, kojoj je autorica Juliet Parker s Odsjeka za bioznanosti Sveučilišta u Nottinghamu, povezuje prirodu i naše zdravlje, a ta je poveznica biljka ehinacea! Pogledajmo kako ta iznimno zanimljiva biljka može ojačati naš imunosni sustav.
Ehinacea, također poznata kao angustifolia ili purpurna ehinacea, član je porodice Asteraceae (tratinčice). Ona je jedna od najpopularnijih medicinskih biljaka, s procjenom da godišnje tu biljku rabi 1 do 4% opće populacije.
Medicinska svojstva ehinaceje prvotno su prepoznata u 18. stoljeću kod domorodačkih američkih plemena, koji su tu biljku rabili kod ugriza zmije i kukaca, kašlja i prehlade te tropske groznice.Za ehinaceju se drži da ima brojna medicinska svojstva, uključujući: protuvirusna, protubakterijska, protugljivična, antioksidativna, protukancerogena, protuupalna i svojstvo da zacjeljuje rane.
Popularnost joj je sve veća jer se tvrdi da ima imunostimulativna svojstva i može smanjiti ozbiljnost simptoma obične prehlade i gripe, posebice ako se rabi u ranom stadiju infekcije. Iako ima oko devet vrsta ehinaceje, samo tri od njih su privukle pozornost zbog medicinskih svojstava – to su: E. purpurea, E. angustifolia i E. pallida.Unatoč mnogim stavovima o zdravstvenim prednostima, ehinaceji – poput mnogih drugih biljnih proizvoda – nedostaje vladina uredba, jer za razliku od farmaceutskih, biljni proizvodi ne prolaze dobro utvrđene i stroge procedure za provjeru. Kemijski sastav bilo koje biljke složen je u usporedbi s lijekovima. Lijekovi sadrže jedan poznati aktivni sastojak koji se može testirati i standardizirati, dok samo jedna biljka može sadržavati puno aktivnih komponenta koje se teško standardiziraju zbog međusobnih razlika u biljaka i različitih metoda ekstrakcije. Vrlo je malo prave znanosti koja stoji iza medicinskih tvrdnji za biljku poput ehinaceje. Mnogi dokazi koje daju proizvođači biljnih proizvoda često su anegdotni ili su na osnovi slučajnih studija.
S obzirom na popularnost ehinaceje, glavni ciljevi studije bili su:
1.
Provjeriti jesu li opravdana navodna medicinska svojstva ehinaceje;
2.
Provjeriti kako ehinacea djeluje, identificirajući njezine aktivne sastojke i njihove interakcije s imunosnim sustavom;
3.
Provjeriti kolik je učinak ehinaceje za ljudsko zdravlje;
4.
Provjeriti može li nepravilna uporaba bilja prouzročiti štetne posljedice za zdravlje.
Što ehinaceju čini aktivnom?
Pokazalo se da ehinacea sadrži nekoliko većinskih sastojaka koji su biološki aktivni, možemo ih podijeliti u slijedeće skupine:
Derivati kafeinske kiseline – oni uključuju ehinakozid, cinarin i cikoričnu kiselinu te se misli da doprinose spomenutim protuoksidacijskim i protuupalnim svojstvima ehinaceje.
Alkamidi – oni se uglavnom nalaze u korijenu E.angustifolia i smatra se da potiču na rad stanice imunosnog sustava.
Polisaharidi – imamo dva tipa: heteroksilan i arabinogalaktan, a za oba imamo izvještaje da djeluju na imunosni sustav kako bi pojačali njegov učinak.
Kako ehinacea djeluje?
Aktivni sastojci ehinaceje mogu ojačati ili potaknuti imunosni odgovor međudjelujući s različitim stanicama imunosnog sustava. Imunosni odgovori mogu biti urođeni (nespecifični), posredstvom makrofaga, prirodnih stanica-ubojica i polimorfonuklearnih leukocita (neutrofila), ili prilagodljivi (specifični), posredstvom B- ili T-limfocita. Ehinacea se pokazala najuvjerljivijom u aktivaciji stanica nespecifične grane imunosti, pritom se u izvješćima o imunostimulaciji najviše ističu ovi stanični tipovi:
Makrofagi – to su stanice imunosnog sustava i one su važna prva crta obrane protiv velikog broja uzročnika zaraze. Njihova je glavna zadaća da uklone nepoželjne čestice antigena fagocitozom. Njihova druga funkcija je predstaviti antigene peptide stanicama stečenog imunosnog sustava. Jednom aktivirani makrofagi proizvode brojne citokine, male signalne molekule koje uključuju: faktore tumorne nekroze, interleukine i interferone. Oslobođeni citokini induciraju otpornost protiv različitih virusa i također su značajni u aktivaciji drugih imunosnih stanica – pozivaju stanice stečena imunosnog sustava na mjesto infekcije. Aktivirani makrofagi također otpuštaju dušikov oksid; to je glavna metoda koja uništava zarazne agense. Makrofagi su dakle važni regulatori kako za urođenu, tako i za stečenu imunost. Stanične kulture makrofaga reagirale su na ehinaceju: povećale su proizvodnju citokina i tako je povećana stopa kojom su fagociti proždirali uljeze. Makrofagi koji cirkuliraju u poluaktivnom stanju mogu brže odgovoriti i tako uništiti nepoželjne patogene.
Prirodne stanice-ubojice – to su također stanice urođena imunosnog sustava. Njihova je funkcija prepoznati i ubiti ciljane stanice: koje su znatno virusno inficirane, kao i stanice tumora. Dakle, svaka tvar koja može poboljšati aktivnost ovih stanica, vjerojatno će poboljšati ukupni imunosni odgovor. Pokazalo se da različiti ekstrakti i pripravci ehinaceje povećavaju aktivnost prirodnih stanica-ubojica.
Polimorfonuklearni leukociti uključuju: neutrofile, eozinofile, bazofile i mastocite. Neutrofili su kratkoživeće fagocitne stanice, čije granule sadržavaju snažne baktericidne i antibiotske enzime. Eozinofili, bazofili i mastociti također sadrže sekrecijske granule i uključeni su u protuupalni odgovor. Pokazalo se da ehinacea ima sposobnost pojačati aktivnost polimorfonuklearnih leukocita, što znači da oni mogu puno brže odgovoriti i uništiti patogene tvari.
Koliko učinkovito ehinacea poboljšava naše zdravlje?
Ehinacea doista pokazuje imunostimulirajuća svojstva – to se pokazalo za stanice urođena imunosnog sustava kod ljudi. No, unatoč ovim dokazima na staničnoj razini, priznajmo da – kad je riječ o ljudskom zdravlju – u praksi imamo slabije spoznaje. Zdravstvene blagodati ehinacee u velikoj su mjeri potkrijepljene anegdotskim dokazima, jer su tisuće ljudi tijekom povijesti primijetile brojne pozitivne učinke za zdravlje. Međutim, kontrolirane kliničke provjere na ljudima nisu dale uvjerljive rezultate. Iako je nekoliko kliničkih studija na ljudima izvijestilo o zdravstvenim blagodatima, mnogi su od tih dokaza proturječni i pokusi su ograničeni i veličinom i metodološkom kvalitetom. Dakle, sa znanstvenog stajališta učinkovitost kod ljudi još nije dokazana izvan svake sumnje. Kvaliteta ehinaceje koja se rabila u obje kliničke studije svakako je jedan od čimbenika koji utječe na valjanost rezultata. Njena imunostimulirajuća svojstva ovise o prisutnosti određenih aktivnih sastojaka. Nedavna studija kvalitete biljnih proizvoda pokazala je da samo 28% testiranih proizvoda od ehinaceje zaista sadrži količine i vrste sastojaka koji su navedeni na deklaraciji. To bi moglo objasniti zašto je ehinacea u nekim pokusima učinkovita, ali u drugima nije. Ukratko, prije no što donesemo konačne zaključke o njenim blagodatima za zdravlje, kvalitetu svakog od uzorka koji se testira trebalo bi podići na standardnu razinu.
Koliko je ehinacea sigurna?
Čini se da se ehinacea dobro podnosi. Procjenjuje se da ju godišnje rabi 1 do 4% opće populacije. Nije bilo smrtnih slučajeva; bilo ih je tek nekoliko sa znakovito štetnim nuspojavama, tako da ukupni omjer rizika izgleda povoljno. Studije o toksičnim učincima ehinaceje nisu pronašle smrtonosnu dozu.Ljudi otprije alergični na porodicu Asteraceae (tratinčica) trebaju je izbjegavati, budući da je bilo nekoliko slučajeva kad je ehinacea inducirala anafilaksiju, napad astme,urtikarije i kontaktni dermatitis.
Ehinacea može međudjelovati s lijekovima koje metabolizira skupina enzima po imenu citokrom P450 i tako vremenski produljiti učinak tih lijekova. Tu spadaju uobičajeni lijekovi i druge tvari, kao što su varfarin, alkohol, kofein, ibuprofen i nekoliko lijekova koji se rabe protiv HIV-a. Stoga bolesnici koji uzimaju lijekove na recept za koje se zna da se metaboliziraju ovim enzimskim sustavom, trebaju izbjegavati ehinaceju ili se prije toga posavjetovati s liječnikom.
Zaključak
Ehinacea je razmjerno dobro proučena medicinska biljka koja zasigurno ima potencijala kao nespecifični imunosni stimulans. Uz to, posjeduje i antioksidacijska, protuupalna, protubakterijska i protugljivična svojstva. Za nekoliko aktivnih sastojaka pokazalo da mogu pridonijeti njezinu imunostimulirajućem učinku, a to su: alkamidi, derivati kafeinske kiseline i polisaharidi. Čini se da alkamidi i skupina polisaharida poznata kao arabinogalaktani aktiviraju imunosne stanice, dok derivati kafeinske kiseline djeluju antioksidacijski, protuupalno i protubakterijski. Vjerojatno je zajednički ili “sinergijski” učinak svih ovih aktivnih tvari zaslužan za ehinacejinu svekoliku pomoć kod simptoma, kao i za brži završetak virusom uzrokovane prehlade i gripe, za što imamo izvješća. To znači da su cjeloviti pripravci te biljke vjerojatno i najbolji, za razliku od standardiziranih pripravaka.
Unatoč uvjerljivim dokazima da ehinacea djeluje na staničnoj razini, u praksi imamo slabije spoznaje o njenim blagodatima za čovjekovo zdravlje. Nekoliko kliničkih studija na ljudima potvrdilo je njene pozitivne učinke, no mnogi su od tih dokaza proturječni i pokusi su ograničeni i veličinom i metodološkom kvalitetom. Nedosljednost rezultata može se pripisati nekvalitetnim biljnim sirovinama. Dakle, unatoč obilju znanstvenih podataka kojima raspolažemo, učinkovitost kod ljudi još nije dokazana izvan svake sumnje.
Što se tiče sigurnosti i pouzdanosti, ehinacea se dobro podnosi: smrtnih slučajeva nije bilo; zabilježeno je tek nekoliko slučajeva sa znakovito štetnim nuspojavama.
Konačno, je li moguće da je ehinacea možda spasonosni lijek kojeg službena medicina i vlasti ignoriraju? Rak i HIV su u porastu, no kod tih je bolesti terapijska vrijednost ove biljke razmjerno malo istraživana, unatoč tome što njezin učinak na imunosni sustav može imati terapijski potencijal. Pacijenti na kemoterapiji često umiru zbog brojnih infekcija koje nastaju zbog oslabjele imunosti; ehinacea bi tim osobama mogla pomoći tako da im u to za njih kritično vrijeme pojača imunosne funkcije i uz to djeluje kao antioksidans.
- Barrett, B. (2003), Medicinal properties of Echinacea: A critical review, Phytomedicine, 10: 66-86.
- Miller, S. C. (2004), Echinacea The genus Echinacea, CRC press, New York, USA.
- Miller, S. C. (2005), Echinacea: A miracle herb against aging and cancer? Evidence in vivo, Evidence based complementary and alternative medicine, 3: 304-314.
- Rininger, J.A., Kickner, S., Chigurupati, P., Mclean, A., Franck, Z. (2000), Immunopharmacological activity of Echinacea preparations following simulated digestion on murine macrophages and human peripheral blood mononuclear cells, Journal of leukocyte biology, 68: 503-510.
